"DA SE NE ZABORAVI – LJEŠEVO 5. JUNI 1992.“

Program obilježavanja 28. godišnjice stradanja stanovnika Lješeva

11:00 sati – okupljanje ispred šehidskog spomenobilježja u Starom Selu uz prigodan program i polaganje cvijeća.

11:30 sati – obilazak mezarja u Lješevu i učenje Jasina i Fatihe.

U skladu sa trenutnom situacijom i preporukama Federalnog štaba civilne zaštite, tevhid neće biti upriličen.

Na mjestu na kojem se danas nalazi spomen obilježje 5. juna 1992. godine srpski vojnici, uglavnom komšije iz Lješeva, strijeljali su dvadeset i dva mještanina sela Lješevo.

Tog kobnog 5. juna 1992. godine u Lješevu su ubijeni: Ćamil i Izet Avdukić, Suljo, Munira, Hasan, Arif, Meho, Safet, Ibrahim, Huso i Amir Fazlić, Husnija, Mujo, Jasmin, Mensud, Fadil, Mehmed i Munir Masnopita, Arif Omanović, Zubejda Suljić, Nijaz Nuhić i Asim Karavdić.

Polaganjem cvijeća,učenjem Fatihe i minutom šutnje danas je obilježen Dan logoraša općine Ilijaš na Spomen obilježju ubijenih i nestalih logoraša.

Halid Masnopita, predsjednik Udruženja logoraša općine Ilijaš, kazao je da su se i ove godine okupili da na prigodan način obilježe ovaj dan. „Kao i svake godine Udruženje Ilijaš organizuje obilježavanje Dana logoraša, to je dan kada su srpske vlasti 1992. godine osnivali koncetracione logore na području naše općine kao što su Podlugovi, Bioča i drugi. Organizatori su bili Hadžić Ratko, Radić Trifko, Kapuća Ratko, Berlašević i drugi, a kroz logore je prošlo negdje oko 800 do 900 stanovnika naše općine, mnogi su nestali, mnogi su ubijeni. Obilježavanjem ovog datuma pokušavamo da se ne zaboravi i ne ponovi“, istakao je Masnopita.

Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić je kazao da se trebamo prisjećati ovog veoma bitnog datuma. „Ovo je jedan od datuma iz 1992. godinekada su građani ove općine nažalost pod politikom koju je vodio SDS, politike koja je značila napad na suverenu i međunardno priznatu državu BiH plaćali jedan danak činu koji je bio kakav je bio i koji je imao taj jedan sastavni dio koji je značio prolazak građana kroz logore. Veliki broj Ilijašana je prošao logore, logori su bili u školama, željezničkim stanicama to je značilo mučenje, to je značilo pripremu za etničko čišćenje s ovim prostora i taj aspekt moramo posebno i razumjeti, cijeniti i znati, te na osnovu njega se ispravno podsjetiti. Danas obilježavamo ovaj dan bez velikog broja ljudi, obilježavamo bez naše djece, učenika, studenata one populacije koja treba čuti o tim događajima. Znamo da se još o tim događajima ne može učiti na objektivan način iz školskih udžbenika, tako da ove manifestacije znače gajenje kulture sjećanja, znače prenos istine koja je bila u tom periodu. Međutim, bitno je da je Dan logoraša obilježen, i mogu se dati poruke na razne načine i medijski i bilo koje druge vrste da se ta istina zapamti, da se ona nosi i da na bazi nje svi razvijamo osjećaj patriotizma, te odgovornosti prema državi BiH. Pravosudne institucije nisu dale adekvatan odgovor na sve te događaje koji su se dešavali 1992. godine. Nadamo se da ćemo ipak doći u nekom narednom periodu kada će bar onih najodgovorniji odgovarati pred sudovima BiH“,rekao je načelnik Fazlić.

Na području općine Ilijaš bilo je šest logora: škola u Podlugovima, željeznička stanica Podlugovi, OŠ “Hašim Spahić” u Ilijašu, osnovna škola u Gornjoj Bioči i dva logora u Crnoj Rijeci, a to je kuća Zukića i Solana u kojim je oko 1000 logoraša bilo zarobljeno od čega je 800 logoraša razmijenjeno, a 150 logoraša je na zvjerski način mučeno i ubijeno. Kao nestali vode se 50 logoraša.

U logorima na području cijele BiH ubijeno je 30 000 logoraša, 1100 djece i silovano blizu 25 000 osoba. Više od 1000 građana općine Ilijaš je prošlo torturu kroz osam logora, izvođeni su na žive štitove i na kraju završili u masovnim grobnicama.

U gradovima širom Bosne i Hercegovine, regiona, ali i svijeta, 31. maja se obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na ubijene u Prijedoru tokom agresije na našu državu.

Godišnjica stradanja Bošnjaka Gornje Bioče, 28. po redu, obilježena je u nedjelju, 31. maja 2020. godine na centralnom spomen obilježju gdje je položeno cvijeće i proučena Fatiha, bez programa zbog epidemije koronavirusa.

Predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja stradanja stanovnika Bioče je Emir Handžić, dijete šehida Bioče, koji je 92. godine imao osam mjeseci, a pet godina kada su tijelo njegovog oca pronašli u masovnoj grobnici Žerovanj i kada mu je klanjana dženaza. S obzirom na to da je danas i Dan bijelih traka, dan kada se sjećamo i zločina u Prijedoru, Emir ističe da je Bioča doživjela isti scenarij kao i Prijedor, i mnoga druga mjesta sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.„Ovo je prvo napadnuto naselje na području općine Ilijaš ujedno i naselje koje je dalo najviše šehida, ukupno 47. Veliki broj njih je život izgubilo na brdu Žerovanj i završili su masovnoj grobnici. Ostali Biočani su ginuli širom ratišta u BiH a četiri šehida su ubijena u selu. Slobodno možemo reći da je i u Bioči vršeno ono što je i u Prijedoru. I ovdje su ljudi označavani ko je Bošnjak a ko nije. Kada je krenula sistemska agresija i ubijanje ljudi nije ostao stanovnik Bioče koji nije podnio određenu žrtvu. U ovom naselju su uvijek živjeli Bošnjaci. Cilj je bio istrijebiti Bošnjake. U Bioči danas živi mnogo majki, koje su stare i iznemogle. Također, mnogo je djece šehida koji nisu adekvatno zbrinuti, nemaju posao, i dalje se bore za egzistenciju“, ističe Emir.

Nusreta Šehić rođena je u Gornjoj Bioči. Zločinci su ubili skoro sve muškarce njene uže i šire porodice. Danas, sa djecom i unučadima dolazi na godišnjicu stradanja stanovnika Bioče i opominje da se ne zaborave zlodjela agresora.„Ubijen mi je otac, brat i muž, amidže, amidžići, i ostali muški članovi moje porodice kao i porodice od muža. U tom periodu sam živjela u Ahatovićima i sjećam se iste i gore slike iz tog perioda. Maj mjesec je meni najteži mjesec u godini. Na očevoj zemlji sam napravila vikendicu, tu su spomen ploče ubijenim. Imam dvoje djece, dvoje unučadi, snahu i zeta. Život ide dalje, borimo se ali ne zaboravljamo. Rane nikada neće zarasti. Redovno dovodim svoju djecu i unuke na godišnjicu obilježavanja stradanja stanovnika, da znaju šta je bilo“, kazala je Nusreta.

Načelnik općine Ilijaš Akif Fazlić ističe da pravda uopšte nije zadovoljena. „To što su se vodili neki sudski postupci oni su se očito tako vodili da dovedu do nikakvog rezultata. Niko nije osuđen za zločine u Bioči. Bioča je simbol strahote zločina koji su provođeni na prostoru općine Ilijaš 92. godine. Ako imate situaciju da je 47 šehida ubijeno iz 45 bošnjačkih porodica, ako imate situaciju da je tortura i zločin bio takav da su ti ljudi prošli žive štitove, logore, da su završavali u masovnim grobnicama, onda pričati o pravdi i korektnom radu Tužilaštva i sudstva je suvišno. Očekujemo i moramo se boriti da ovo pitanje i generalno pitanje ratnih zločina na ozbiljan način dođe na svoje pravo mjesto i da se procesuiraju svi odgovorni kako bismo na bar djelimičan način dobili pravedan epilog. Zbog toga je važno da smo danas ovdje i da svim institucijama prenesemo poruke, a naročito mladim generacijama da kažemo kakav je naš pogled u budućnost. A on je sasvim drugačiji od onog kako su neki kreirali te 92. godine“, istakao je načelnik Fazlić.