Na Koritima je ove nedjelje upriličen program obilježavanja Dana sjećanja na šehide i civilne žrtve rata ovog sela.

Program je počeo intoniranem himne Bosne i Hercegovine, a zatim je ašere iz Kur'ana proučio Abid ef. Avdukić, te su prisutni učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali počast onima koji su za odbranu i slobodu herojskih Korita dali svoje živote. Literarni rad o svom dedi šehidu u nastavku je pročitala Emina Bešlija.

Spomen obilježje na Koritima sagrađeno je u znak sjećanja na 16 šehida i jednu civilnu žrtvu rata ovog mjesta. Predstavlja trajni podsjetnik na šehide herojskih Korita koji su svoje živote dali za vrijeme Odbrambeno-oslobodilačkog rata 92-95. godine.

Akif Bešlija, najzaslužniji za ideju i realizaciju projekta spomen obilježja na Koritima, u izjavi za Radio Ilijaš istaknuo je da je godišnji obilazak ovog spomen lokaliteta i odavanje počasti najmanji doprinos koji možemo dati za sjećanje na najhrabrije sinove.

-Otkad smo izgradili ovaj spomenik prije devet godina kao trajni podsjetnik na naših 17 hrabrih šehida koji su dali svoj život, svake godine dolazimo i to je najmanje što možemo, jer oni su dali mnogo više i zaslužuju mnogu više. Nadam se da ćemo naći i nove načine da ih se više prisjećamo i odajemo počast kako ovdje, tako i na drugim mjestima. Mi smo na Koritima na vrijeme osjetili opasnost, poučeni bolnim iskustvima iz ranijih vremena, spasili smo civilno stanovništvo i spasili se stradanja koja su doživjela brojna ilijaška i bh. mjesta. Branili smo se lovačkim oružjem u prvom mahu, to su bili teški dani i najhrabriji su dali svoje živote i zaslužuju da ih se sjećamo, jer su nam omugućili da imamo slobodu i domovinu. Mi ne smijemo zaboraviti i moramo čuvati taj amanet i biti ga spremni braniti ukoliko bude potrebno, kazao je Akif Bešlija.

Načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija zahvalio se Organizacionom odboru, te svima koji su došli odati počast na Koritima naglasivši važnost šehida i njihovog doprinosa državi Bosni i Hercegovini.

-Ovim hrabrim ljudima, pripadnicima časne Armije RBiH koji su krvlju izborili domovinu ovo okupljanje ne treba. Ova podsjećanja trebaju nama. Korita su herojsko mjesto čiji su stanovnici iskusili teška iskušenja i u daljoj historiji, a i u periodu 1992.-1995. godine. Šehidu su živi i svjedoci su. Ne smijemo dozvoliti da iznevjerimo ono zašto su se oni borili, a borili su se za domovinu. Moramo da stalno govorimo istinu, da pišemo, da se sjećamo, da ne dozvolimo da drugi pišu našu historiju. Moramo da se obrazujemo, gradimo i čuvamo našu domovinu za koju su naši očevi dali svoje živote, poručio je načelnik Dovadžija.

U subotu, 14. juna 2025. godine, je u Sokolini kod Srednjeg obilježena 33. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima. Masakr u Sokolini jedan je od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Dana 14. juna 1992. godine, 56 bošnjačkih civila iz naselja Ahatovići, Dobroševići i Bojnik, koji su prethodno bili zarobljeni i zlostavljani u logorima u Rajlovcu, odvezeni su autobusom u mjesto Sokolina kod Ilijaša, gdje su izmasakrirani raznim oružjem.

Umjesto na razmjenu, kako im je rečeno, srpske paravojne formacije, uz podršku tadašnje JNA, izvele su brutalan napad granatama, bombama i vatrenim oružjem, usmrtivši 48 ljudi. Samo osam je preživjelo ovaj zločin.

Elvir Jahić, jedan od preživjelih, stopostotni invalid, ranjen u desnu nogu i zarobljen od strane agresora, te zajedno sa komšijama Bošnjacima, odveden je u logor u Rajlovac, iz godine u godinu čuva od zaborava ovaj događaj o kojem je napisao i knjigu.

- Bila je nedjelja, 14. juna 1992. godine, dan Kurban bajrama. Nakon mnogobrojnih pokušaja da se odupremo agresoru, zarobljeni smo i odvedeni u logor u Rajlovcu. Jednog jutra rekli su nam da idemo na razmjenu, ali su nas prevarili i dovezli u Sokolinu kako bi nas mučki ubili. Agresorski vozač i vojnici su izašli iz autobusa i onda je počela pucnjava iz raznog oružja, od granata, bombi, puščanih metaka.. Nakon što su prestali, ostala su raskomadana tijela, a oni su otišli sa mjesta zločina. Iako teško ranjen, nekako sam uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje sam pokušao skratiti sebi muke udarajući se kamenom u potiljak kako bih izgubio svijest, ali nisam uspio. Vratio sam se puzajući u autobus gdje sam proveo noć među mrtvim tijelima. Pronašli su nas mještani sela Homar, Ravne i Vukasovići i spasili nas koje smo preživjeli, a poginule borce dostojanstveno ukopali. Ovo mjesto je za mene sveto, rane nisu zacijelile, imamo danas dženaze dvojici šehida, koje smo tražili i konačno riješili taj slučaj, a nismo još pronašli Mensudina Malagića, momka iz Bratunca koji je imao sudbinu da bude dvaput zarobljen i ako Bog da i njega da identifikujemo i onda bi zatvorili ovu priču vezanu za ovaj „autobus smrti“ kako ga je nazavao Avdo Huseinović koji je radio dokumentarni film, prisjetio se Jahić, koje je tada imao 19 godina.

O izvlačenju ranjenika i preživjelih i situaciji koju su zatekli u Sokolii prisutne je upoznao Džafer Herić, član Ratnog štaba u Srednjem.

- Nekoliko ranjenika uz brdo i šumu dopuzali su u Vukasoviće i obavijestili o svemu što se desilo. Mi smo u noći oko dva sata noći i došli iz Gojanovića u Vukasoviće gdje su nas informisali o svemu. Održali smo sastanak sa načelnikom Štaba rahmetli Hrustemom Mališevićem i razmotrili kako da organizujemo evakuaciju i ukop. Jedan je predložio da se sve snimi kamerom i snimak je poslat u Olovo, odakle je o ovom događaju upoznat cijeli svijet. Pokušavao sam tri puta da uđem u autobus ali nisam mogao, potresne slike i zločin ne mogu se shvatiti niti opisati. Pored autobusa bio je kanister benzina ili nafte, imali su namjeru da zapale autobus. U magli i kiši organizovali smo izvlačenje, pripadnici policije, civilne zaštite u muku su uz suze niz lice obavili evakuaciju tijela i obavljen je ukup u Ravnama, a ranjenici evakuisani. Od ovog mjesta Mokro i Ilijaš udaljeni su pola sata, nad nama je također mogao biti izvršen masakr, ali tada o tome nismo razmišljali, prisjetio se Herić.

Važno je bilo da ranjenim bude pružena pomoć, neki su primili ljekarsku pomoć u Srednjem, a neke su vozili i za Tuzlu. Dokumentovali su ovaj zločin u jednom intervjuu, a nekim kanalima snimak i video kasetu poslali u Njujork.

Važnost njegovanja kulture sjećanja i građenja kulture pamćenja, posebno svijesti o tome kod mladih generacija, na neophodnost spremnosti i opreza jer neprijatelj samo očekuje zaborav kako da bi ponovio iste zločine naglasili su u svojim obraćanjima i predstavnici organizatora Udruženja RVI Novi Grad Sarajevo, kao i Tahir Mašić, pomoćnik načelnika za boračka pitanja, rad socijalna pitanja i zdravstvo Općine Novi Grad, Mirza Selimbegović, zamjenik gradonačelnika Grada Sarajevo, predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Jasmin Šošić i drugi.

Veliki broj porodica, preživjeli borci i logoraši, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, predstavnici Općine Ilijaš, Kantona Sarajevo, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, položili su cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama. Obilježavanju godišnjice stradalih Bošnjaka Ahatovića prisustvovali su i učenici OŠ “Mustafa Busuladžić”.

Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima.

Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama na mjestu masovne grobnice i spomen-ploče u mjestu Ravne.

Organizacioni odbor Manifestacije "Dani sjećanja - Srebrenica 11. juli 1995. godine" obavještava sve zainteresovane da prijave za učešće na "Marša mira 2025" mogu izvršiti u periodu od 13. do 30. juna 2025. godine. Predviđeni broj prijava je 150. 

• Kontakt osobe:

1. Hasib Suljić +387 61 15 98 40

2. Semir Aganović +387 61 70 09 44

3. Demir Karčić +387 61 98 66 48

Načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija i federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević potpisali su danas ugovor o dodjeli i korištenju sredstava iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2025. godinu, u skladu sa Odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o izboru korisnika sredstava – "Kapitalni transferi drugim nivoima vlasti i fondovima – Izgradnja, adaptacija i rekonstrukcija institucija kulture".

Ugovorom je definisano da će Općina Ilijaš dobiti 200.000 KM za projekat uređenje, opremanje i stavljanje u funkciju muzejsko galerijskog prostora u sklopu Sportsko – rekreativnog centra Banovac.

Potpisivanje Ugovora o finansiranju projekata za mlade iz Budžeta Općine Ilijaš upriličeno je u kabinetu općinskog načelnika.

Načelnik Amar Dovadžija uručio je Ugovor Amili Demirović predsjednici omladinske organizacije "Iskoristi dan – Carpe Diem".

Odlukom o dodjeli sredstava iz granta za projekte mladih osigurano je 10.000 KM. Sredstva će biti raspoređena na projekte u cilju realizacije Akcionog plana Strategije prema mladima Općine Ilijaš za period 2023 – 2028. godine iz oblasti omladinski aktivizam, volonterski rad, zaštita životne sredine, kultura življenja, projekti za očuvanje, čišćenje i zaštitu prirode.

"OO "Iskoristi dan – Carpe Diem" posjeduje kontinuitet. To znači da članovi udruženja rade, što zahtjeva dosta angažovanja, truda i energije. Nadam se da ćete u okviru ovih finansijskih sredstava ispuniti svoje programe i očekivanja lokalne zajednice", rekao je načelnik Dovadžija.

Omladinska organizacija “Iskoristi dan – Carpe Diem” realizovat će osam projekata ukupne vrijednost 10.000 KM.

"Razgovarali smo sa načelnikom o realizovanim projektima iz prethodne godine, kao i o planovima za tekuću godinu. U narednom periodu planirana je realizacija sedam projekata, kao i jednog dodatnog projekta u sklopu manifestacije "Ilijaški dani". Ovom prilikom želim se zahvaliti Općini i načelniku na podršci i finansiranju svih prijavljenih projekta u punom iznosu, što predstavlja značajnu podršku za naš dalji rad i razvoj planiranih aktivnosti", kazala je Amila Demirović.

Odavanjem počasti, polaganjem cvijeća, te prigodnim programom na centralnom spomen obilježju u Ilijašu, kao i na mjestu pronađene masovne grobnice gdje je izgrađen spomenik na brdu Žerovanj obilježen je Dan nestalih općine Ilijaš uz poruku “Govorite, šutnja je bol duše”. Deveti juni je odabran kao datum sjećanja na nestale Ilijašane, jer je najveći broj nestalih upravo na ovaj datum 1992. godine odveden iz svojih domova u logore, nakon čega im se gubi svaki trag. Još se traga za 44 osobe.

Udruženje porodica nestalih općine Ilijaš, i ove godine pitaju isto pitanje „GDJE JE?“. Njihova borba traje više od tri decenije, da saznaju gdje su njihovi sinovi, očevi, majke i kćerke.

Predsjednica Udruženja nestalih općine Ilijaš Zekija Avdibegović 33 godine traga za sinom i mužem.

- Suvišno je reći kako se osjećam, već 33 godine porodice tragaju za barem jednom kosti, da nađu smiraj, da imaju mezar gdje otići. Ove godine apelujem na naše političare da trebaju čuvati Bosnu i Hercegovinu, a poslije toga da se pronađu nestali. Kako je dočekati bajrame, praznike, ogromna je tuga, mi ne možemo slaviti, nego samo plakati, 44 osobe još su nestale i više nemamo nikakve informacije, prošle godine smo pronašli dvije kosti, iskopavali smo i prošle i ove godine ali ništa nismo našli, apelujem ponovo na ljude koji mogu pomoći da se to riješi. Apelujem na više instance vlasti da se aktivnije uključe u rješavanje ovog pitanja, u BiH više je od 7300 nestalih, porodice tragaju, majke umiru, ali mi nećemo odustati. Općina Ilijaš pomaže i danas i načelnik Dovadžija, kao i načelnik u prošlom sazivu Akif Fazlić. Zahvaljući Udruženju porodica nestalih, Muhammedu Handžiću i načelniku Fazliću napravili smo spomen obilježje na mjestu masovne grobnice na Žerovnju gdje možemo odati počast onim čija se imena nalaze na pločama i koji su pronađeni, poručila je Zaka.

Načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija naglašava da borba za istinu nikad ne treba prestati, a da je primjer te borbe u Ilijašu i cijeloj državi majka Zekija Avdibegović i druge majke.

- Današni dan nije samo datum u kalendaru – ovo je dan koji nas posebno obavezuje da se sjetimo 44 naših sugrađana koji nisu nestali, nego su odvedeni i ubijeni od strane agresora, samo zato što su bili Bošnjaci, muslimani. To su sinovi i kćeri, majke i očevi, braća, sestre, prijatelji čiji su životi nasilno prekinuti, a čije sudbine još uvijek nisu razjašnjene. Njihove porodice više od tri decenije žive s neizvjesnošću, ali i s vjerom u istinu i pravdu. Njihova ustrajnost predstavlja temelj na kojem počiva naš zajednički napor da se razjasne sudbine nestalih, identifikuju posmrtni ostaci i odgovorni izvedu pred lice pravde. Njihova bol je kolektivna rana našeg društva, rana koja ne može zacijeliti bez istine, pravde i odgovornosti. Obaveza koju imamo prema našim ubijenim sugrađanima i njihovim porodicama nije samo moralna. Ona je pravna, institucionalna i nadasve, ljudska. Kao načelnik ove općine, osjećam posebnu odgovornost da istaknem da pitanje nestalih nije i ne smije biti samo stvar prošlosti, niti samo posao nadležnih državnih institucija. To je duboko humanitarno pitanje, moralna obaveza svakog pojedinca i zajednice. Znajte da je naša lokalna zajednica mjesto gdje porodice nestalih znaju da nisu zaboravljene i gdje njihova bol ima svoje priznanje i poštovanje. Posebno se zahvaljujem gospođi Zekiji Avdibegović, predsjednici Udruženja porodica nestalih osoba općine Ilijaš, čija snaga i ustrajnost, uprkos brojnim izazovima sa kojim se susreće zaslužuje posebno poštovanje. Naša Zaka je žena koja je u jednoj noći, kada su joj agresori odveli muža Omera i maloljetnog sina Elvedina, a za čijim kostima još uvijek traga, postala stub porodice, iako se tog momenta tlo pod njenim nogama urušilo. Njena borba je duga, tiha, ali ne i nevidljiva. To je borba za istinu, za pravdu, za pravo. Zako neka te Bog čuva i hvala ti za sve što činiš na putu traganja za istinom i pravdom. Također zahvalnost pripada i svim institucijama koje predano rade na pronalasku nestalih, prije svega Institutu za nestale osobe BiH, Međunarodnoj komisiji za nestale osobe, kao i udruženjima porodica nestalih. Danas sa ovog mjesta ponavljamo: traganje za istinom i pravdom mora biti kontinuirano, oslobođeno političkih uticaja i podržano s najvišeg nivoa odgovornosti – ali i s lokalnog nivoa, gdje bol i sjećanja žive svakodnevno. Ovim putem još jednom pozivam sve koji posjeduju informacije koje mogu pomoći u rješavanju sudbina nestalih da učine ono što je ispravno – zbog porodica koje zaslužuju istinu, ali i zbog našeg društva koje zaslužuje pravdu i mir. Porodice nestalih sugrađana, porodice šehida i poginulih boraca, u ime svih građana općine Ilijaš želim vam uputiti riječi iskrenog poštovanja i saosjećanja. Znajte da vaša borba nije usamljena. Ova općina će i dalje biti vaš partner u svim nastojanjima da se istina sazna, pravda ostvari, a dostojanstvo sačuva. Neka Dan nestalih osoba općine Ilijaš bude podsjetnik da, dok god postoji ijedna nepoznata sudbina, naše društvo ima obavezu da traga, pamti i poštuje.

Historičar Mustafa Dedović kazao je da nikako ne smijemo dozvoliti da ovakvi događaji postanu samo dani, jer se o nestalih 44 Ilijašana mora stalno govoriti.

- Onaj ko zaboravlja dozvoljava da mu se historija ponovi čak i na gori način. Balkan je često kažu krvava mrlja na Evropi, svjedoci smo ponavljanja zločina, genocida svakih 40,50 godina. I 33 godina poslije agresije trebamo nastaviti da se sjećamo i govorimo sa istim žarom, ovaj događaj je primjer kako treba, vidimo djecu, obične građane, pripadnike vlasti, vidi se da je ljudima stalo, da ne zaboravljaju, a to je ono ljudsko koliko možemo doprinijeti da se žrtve nikada ne zaborave, a da se porodicama i preživjelima pruži podrška.

U nastavku programa na brdu Žerovanj gdje je pronađena masovna grobnica izgrađeno je spomen obilježje sa imenima žrtava. O važnosti traganja za istinom i pravdom i daljoj borbi, kao i obavezi sjećanja i pamćenja govorili su na Žerovnju Ramiz Salkić, Akif Fazlić i Mahir Dević. Kraj maja pa do polovine juna 1992. godine je period koji će crnim slovima biti ispisani u historiju Ilijaša. Počelo je u Bioči, zatim u Lješevu, Luci, Kadarićima pa sve do Crne Rijeke. Više od 500 građana Ilijaša je bilo zatvoreno u logorima, mučeno, odvođeno na žive štitove i zlostavljano. Dirljivom programu obilježavanja Dana nestalih općine Ilijaš doprinijela je Amila Grbo izvedbom pjesme „Što te nema“, kao i mladi pjesnik Nermin Šehić recitacijom svoje poezije.