Tužna kolona koja prevozi tabute s posmrtnim ostacima žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice zaustavila se i ovog 9. jula u Ilijašu.

Porodice žrtava i građani, učenjem Fatihe, uz salavate sa Gradske džamije, postavljanjem cvijeća na kamion s tabutima, odali su počast za sedam nedužnih žrtava koje će 11. jula u Potočarima naći svoj konačni smiraj.

Načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija istaknuo je da su u Ilijašu svoj dom pronašli ljudi iz 52 općine nakon što su ih agresori protjerali iz rodnih gradova, a među njima i mnoge majke Srebrenice, stoga je i dužnost da Ilijaš na poseban način odaje počast i suosjeća sa žrtvama genocida u Srebrenici i njihovim porodicama koje nakon 30 godina možda ukopavaju samo jednu kost svojih najmilijih kako bi našli smiraj. Ilijaš, grad čiji su stanovnici i sami mnogo propatili i od maja do jula obilježava tužne godišnjice zločina, posebno osjeća i dijeli tugu i bol i danas prilikom ispraćaja ove tužne kolone.

Najmlađe žrtve koje će biti ukopane su 19-godišnjaci Senajid Avdić i Hariz Mujić, a najstarija je Fata Bektić koja je u trenutku smrti imala 67 godina.

Kolona će se dalje zaustavljati ispred Predsjedništva BiH, ispred džamije u Srebrenici, a potom je planiran doček tabuta i dolazak u Potočare gdje će biti iznijeti iz kamiona u fabriku akumulatora.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.

Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.

Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Za više od hiljadu žrtava genocida još uvijek se traga.

U okviru obilježavanja Dana sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995., Općina Ilijaš organizovala je ovog utorka, 8. jula tradicionalnu akademiju na Trgu Alije Izetbegovića.

Općina Ilijaš i na ovaj način daje doprinos kulturi sjećanja i odaje počast nevinim žrtvama najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

– Naša obaveza je da se sjećamo Srebrenice, da se sjećamo genocida, i da nikada ne smijemo zaboraviti šta se dešavalo u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, a posebno Srebrenicu, gdje se desio genocide i gdje je toliko nevinih ljudi stradalo. Općina Ilijap u kuntinuitetu obilježava ovaj značajan datum, imamo puno majki i stanovništva iz Podrinja iz Srebrenice i to je naša dužnost. Gajimo kulturu sjećanja, govorimo o boli, ali trebamo govoriti i o dostojanstvu, časti, hrabrosti tih boraca koji su branili grumen domovine gotovo do samog kraja rata 1995. godine i da nije bilo izdaje međunarodne zajednice vjerovatno bi i odbranili Srebrenicu. Trebamo biti ponosni na njihovu hrabrost, a ovdje smo večeras da se poklonimo majkama, da osjetimo suosjećanje prema žrtvama, da podijelimo bol i tugu sa članovima porodica koji su izgubili te ljude. Moramo sa posebnom pažnjom i poštovanjem da se odnosimo prema svemu što je vezano za borbu za BiH, kulturu sjećanja a posebno prema Srebrenici, naglasio je načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija.

Prisutnima su se obratili: dr. sc. Sabina Subašić Galijatović i mr. Muhamed Jusić.

Sabina Subašić-Galijatović, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu ističe važnost istraživanja o genocidu u Srebrenici i na svjetskim univerzitetima, kao važnu lekciju čovječanstvu a kako bi se djelovalo na prevenciji.

– Velika mi je čast da sam večeras ovdje, prije svega da izrazim poštovanje prema žrtvama, da izrazim poštovanje svojim Podrinjcima i solidarnost ne samo samo sa Srebreničanima, nego i Ilijašanima i svim porodicama žrtvama koji su prošli kroz zločine, koji su imali hrabrost da govore i svjedoče, koji su mladim generacijama puno ostavili i doprinijeli da imamo temelj za dalje izučavanje za istinu i pravdu. Danas, 30 godina nakon završetka agresije na BiH i njene zadnje faze a to je genocid u Srebrenici i Žepi, mi smo ti koji možemo i svijetu puno reći. Danas se o agresiji na našu domovinu i o genocidu u Srebrenici i okolnim mjestima uči na svjetskim univerzitetima, o tome šta je urađeno i šta nije urađeno i gdje je pogriješila međunarodna zajednica i mi gdje smo pogriješili, to je važno naučiti u kontekstu zločina koji se danas, nažalost, ponavljaju u Gazi, Ukrajini i na drugim mjestima širom svijeta.

Direktor Uprave za vanjske poslove i dijasporu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Muhamed Jusić govorio je o projektu “Svijet pamti Srebrenicu” koji u svijetu čuva sjećanje na genocid u Srebrenici i suprotstavlja revizionizmu i negiranju ovog svirepog zločina.

– Projekat je pokrenut kao odgovor na sistemsko poricanje i glorifikaciju genocida te ima za cilj da informiše i edukuje javnost, kako u Evropskoj uniji tako i širom svijeta, o posljedicama genocida i važnosti prihvatanja činjenica i sudskih presuda. Proveli smo skoro 100 različitih aktivnosti u gradovima Zapadne Evrope i okruženja, dali smo sve da svijet čuje istinu o Srebrenici i što se desilo, dali smo doprinos što uključuje i održavanje izložbe “Genocid u Srebrenici – 11 lekcija za budućnost” autora Hikmeta Karčića, koja kroz faze prati planiranje i izvršenje genocida, sa zaključnom fazom bez presedana – glorifikacijom genocida. Izložbu prate i tribine na kojima domaći i međunarodni naučnici, intelektualci te svjedoci razgovaraju s publikom o genocidu i njegovim posljedicama. Trajna zadaća Islamske zajednice u BiH je da čuvamo sjećanje na ono što se dešavalo u periodu agresije na našu državu, a posebno na genocid u Srebrenici i dok je pripadnika IZ to će biti naša misija.

Posebno je ovaj projekat važan nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici kojom se potiču države članice da sačuvaju utvrđene činjenice o genocidu, što podrazumijeva razvijanje programa kroz obrazovne sisteme u cilju sprečavanja revizionizma i pojavljivanja genocida u budućnosti.

Ministar za boračka pitanja Kanton Sarajevo Omer Osmanović kazao je da je važno da Ilijaš, gdje živi puno ljudi iz Podrinja iz Srebrenice i preživjelih svjedoka genocida, nastavi tradiciju sjećanja i njegovanja kulture pamćenja.

– Srebrenica je opomena, trebamo stalno pričati o genocidu u Srebrenici, historija se stalno ciklično ponavlja, mi moramo izvući pouke da nam se genocid ne bi ponovio, da bismo opstali i bili jedan od ravnopravnih naroda u Evropi i svijetu.

Na kraju se prisutnima obratio i vanjski saradnik Memorijalnog centra Potočari Ahmo Mehmedović.

U kulturnom dijelu programa nastupio je Mustafa Isaković, izvođač ilahija, te hor džemata Podlugovi. Prikazan je i dokumentarni film “Hronologija i kontekst Srebrenice 1992.–1995.” naratora Emira Suljagića. Poseban doprinos memorijalnom tonu Akademije pružile su izložbe fotografija pod nazivima “Kad vrijeme utihne” i “Genocid u Srebrenici – jedanaest lekcija za budućnost”, što je dodatno ukazalo na značaj čuvanja kolektivnog sjećanja i prenošenja istine o tragediji koja se dogodila.

Dodijeljene su zahvalnice i plakete onima koji su posebno doprinijeli Manifestaciji “Dani sjećanja-Srebrenica 11. juli 1995.”, a dobitnici su: plakete mr. Muhamed Jusić i ministar Omer Osmanović, zahvalnice-ilijas.net I džemat Ljubnići.

Sastanak sa učesnicima “Grupa Ilijaš” koji ove godine učestvuju u pješačkom pohodu Nezuk-Potočari održan je u kinu Ilijaš. Svim učesnicima ovom prilikom podijeljene su majice i akreditacije.

Program je počeo intoniranjem himne Bosne i Hercegovine i učenjem Fatihe. I ove godine, učešće u Maršu mira uzeli su građani općine Ilijaš, a realizuje se u okviru Manifestacije „Dani sjećanja Srebrenica 11. juli 1995. godine“ posvećene obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebrenici.

Prisutnima se obratio predsjednik OO Manifestacije “Dani sjećanja- Srebrenica 11. Juli 1995.” načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija. On je posebno naglasio hrabrost ljudi, srebreničkih boraca koji su prošli ovaj put 1995. godine i borili se za državu BiH na granici sa neprijateljem sve do jula 1995. godine.

-Molim vas da vam Marš mira, put smrti, put života, put nade ne bude samo obična šetnja. Ove godine ide 170 učesnika iz općine Ilijaš, to je najveći broj dosad. Svaki korak razmišljajte, sjetite se kako je bilo tom narodu, tim ljudima prolaziti tu kompletnu dionicu. Neki su nosili brata, neki su nosili dijete razmišljajući šta im je sa ocem, sa majkom, probajte to samo zamisliti. Ja sam pet puta bio učesnik i svaki se put može naučiti nešto novo, saznati svjedočanstva i životne priče heroja koji su prešli teški put, neki su na tom putu ubijeni, o tim herojima trebamo više i pričati a posebno dokumentovati i pisati.

Ne propuštajte historijske časove, edukativne sadržaje i filmove o genocidu u Srebrenici koji se prikazuju u kampovima, svrha Marša je i edukativna, da naučimo, da se podsjetimo, da ne zaboravimo i da ne dozvolimo da se ikada ikome ponovi Srebrenica, kazao je Dovadžija poželjevši sreću učesnicima dodavši da će se i on pridružiti u srijedu navečer.

Ovom prilikom su uručene zahvalnice pojednicma za izuzetan doprinos u očuvanju kulture sjećanja na genocid u Srebrenici, a zahvalnice su dobili Demir Karčić (učesnik 11 godina) i Semiru Aganoviću (učesnik 14 godina).

Koordinator Marša mira Ilijaš Hasib Suljić zahvalio se Općini Ilijaš na dugogodišnjoj podršci, a potom ukazao na detalje i kodeks ponašanja zaključivši da je svrha i cilj Marša mira odavanje počasti žrtvama i čuvanje od zaborava, kao i buđenje empatije prema svim ljudima koji su 1995. godine prošli Put smrti.
-Pozivam sve učesnike da dostojanstveno krenu na ovaj put. Jer žrtve zaslužuju dostojanstvo i tako se treba i ponašati. Pravila Marša se moraju poštovati. Bitno je da učesnici obrate pažnju na to da imaju udobnu obuću i da ne nose mnogo ličnih stvari jer je put vrlo težak i sve što je višak predstvalja problem u toku samog pješačenja, kazao je Suljić.

Polazak grupe predviđen je iz Ljubnića 8. jula ujutro ( 3:30 okupljanje), a autobusi će dalje stajati na svim autobuskim stajalištima kako slijede.

Na kraju učesnici su pogledali film “Hronologija i kontekst Srebrenice 92. – 95.” – naratora Emira Suljagića.

Marš mira nije običan hod. On je tiho, ali snažno podsjećanje na ono što je počinjeno prije 30 godina. Hod koji slijedi tragove bola i nade – tragove onih koji su u julu 1995. godine pokušavali da pronađu spas.Krećete putem kojim su mnogi tada išli sa strahom, bez hrane, bez vode, bez sigurnosti – tražeći život. Mnogi su ga, nažalost, izgubili.

Vaš hod je poruka. Poruka da istina živi. Poruka da Srebrenica nije samo tragedija, već borba, dostojanstvo i zavjet, poruke su sa ispraćaja ovogodišnjih učesnika Marša mira iz Ilijaša.

Danas je u kabinetu načelnika Općine Ilijaš Amara Dovadžije, održan sastanak sa direktoricom JU Biblioteka Sarajevo mr. Merimom Lendo, s ciljem sagledavanja trenutnog stanja u Biblioteci Ilijaš, te planova za unapređenje, odnosno pripajanje Bilioteke Ilijaš najvećoj javnoj/gradskoj biblioteci u Bosni i Hercegovini JU Biblioteka Sarajevo. Sastanku su osim načelnika Općine Ilijaš Amara Dovadžije i direktorice JU Biblioteka Sarajevo Merime Lendo, prisustvovali Lejla Mujkić pomoćnik ministra Sektora za kulturu, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, direktor JU "Kulturno-sportski centar i Radio Ilijaš" Nedžad Dervišević, bibliotekar Biblioteke Ilijaš Semir Spahić, te ispred Općine Ilijaš Sekretar Općinskog organa uprave Adha Masnopita, pomoćnica načelnika u Službi za društvene djelatnosti i poslove mjesnih zajednica Sanja Zagorac-Jozić i šef Odsjeka za budžet i trezor Nedžad Masnopita. U pružanju informacija, ideja i drugih ukazanih korisničkih potreba, uloga biblioteke i bibliotečke djelatnosti od vitalnog je značaja za svaku zajednicu. Biblioteke su mjesto spajanja te zajedništva koje čuvaju kulturno i historijsko blago naše historije. Također su i neiscrpan izvor znanja, koje svojim posjetama moramo njegovati. Ranije su pokrenute dvije inicijative da se Biblioteka Ilijaš pripoji gradskoj biblioteci u Bosni i Hercegovini JU Biblioteka Sarajevo, koja se nalazi u sastavu Grada Sarajevo. Međutim, iste nisu realizovane do dana održavanja zvaničnog sastanka. Biblioteka Ilijaš/gradska biblioteka je u sklopu JU "Kulturno-sportski centar i Radio Ilijaš". Biblioteka broji više od 14 hiljada naslova različitih žanrova i ima cca 500 korisnika. Na sastanku su istaknute prednosti pripajanja Biblioteke Ilijaš JU Biblioteci Sarajevo, te je dogovoreno da se razmotri pitanje pravne regulative za pripajanje, a istovremeno izradi elaborat koji će prikazati detaljno stanje Biblioteke Ilijaš, prostor u kojem je ista smještena, opremu koju posjeduje, software, kao i kadar koji je trenutno zaposlen.

Prva zvanična posjeta generalnog direktora JU "Dom zdravlja Kantona Sarajevo" Općini Ilijaš

Danas je u kabinetu načelnika Općine Ilijaš Amara Dovadžije održan sastanak sa genaralnim direktorom JU "Dom zdravlja Kantona Sarajevo" Elvedinom Tatarevićem, s ciljem sagledavanja trenutnog stanja, te planova za unapređenje zdravstvene zaštite stanovnika općine Ilijaš.

Sastanku su osim načelnika Općine Ilijaš Amara Dovadžije i generalnog direktora JU "Dom zdravlja Kantona Sarajevo" Elvedina Tatarevića, prisustvovali šef organizacione jedinice Dom zdravlja Ilijaš Nijaz Štitkovac, doktor porodične medicine i predsjedavajući Općinskog vijeća Anel Bumbulović, te ispred Općine Sekretar Općinskog organa uprave Adha Masnopita i pomoćnica načelnika u Službi za društvene djelatnosti i poslove mjesnih zajednica Sanja Zagorac-Jozić.

Nakon višegodišnjeg nedostatka kadra i drugih problema u oblasti zdravstvene zaštite na području općine Ilijaš, trenutno stanje je ocijenjeno kao zadovoljavajuće, što se tiče primarne zdravstvene zaštite.

Međutim, i dalje postoje određeni problemi prvenstveno koji se tiču specijalističkih službi, te je načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija istakao dugogodišnji problem pulmologa u Domu zdravlja Ilijaš, koji bi trebao biti riješen u što skorije vrijeme angažovanjem novog pulmologa. Zatim je istakao problem uzimanja mikrobioloških uzoraka, tj. nemogućnosti da se uzorci uzimaju u Ilijašu i onda transportuju do Ilidže, kao i činjenicu da u Domu zdravlja Srednje laboratorija radi samo jednom sedmično, a cilj je da to bude najmanje dva puta sedmično, što bi se moglo riješiti upošljavanjem još jednog laboranta u Domu zdravlja Ilijaš.

Na sastanku je razgovarano i o mogućnosti rada interniste četiri puta sedmično, umjesto dva puta kao što sada radi, a peti dan bi se upotpunio radom dijabetologa. Također je bilo govora i o nedostatku neurologa , mogućnosti uspostave rada ambulante u Srednjem u dvije smjene, što će se u narednom periodu vrlo moguće i realizovati, kao i mogućnosti otvaranja veteranske ambulante i samoj lokaciji iste.

Jedna o tema je bila i nabavka medicinske opreme planiranim sredstvima iz Budžeta Općine Ilijaš, tako da se Općini Ilijaš dostave prioriteti, a da Općina obavi postupak javne nabavke istih. 

Sa tugom obavještavamo javnost općine Ilijaš da je na bolji svijet preselila dugogodišnja i istaknuta uposlenica Općine Ilijaš Merima Osmanović.

Merima Osmanović (rođ. Kadrić) rođena je 25. maja 1962. godine u Popovićima. Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Ilijašu. Diplomirala 1986. godine na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za prehrambenu tehnologiju, gdje je 1992. godine stekla i zvanje Magistra nauka.

Radni odnos - prvo zaposlenje zasnovala je na Poljoprivrednom fakultetu Univeriziteta u Sarajevu kao asistent na nastavi 1988. godine gdje je radila sve do maja 1992. godine odnosno do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, zbog dešavanja na području same općine Ilijaš, sa porodicom, roditeljima i bratom, izbjegla je na područje općine Breza, gdje se od samog početka uključila u rad novoformiranih institucija Općine Ilijaš.

Obzirom da je došlo do okupacije teritorije većeg gradskog dijela općine kao i do njenog priključenja SAO Romaniji, rukovodstvo Općine Ilijaš koje se opredjelilo za suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, na području općine Breza formira odgovarajuće službe koje su opsluživale izbjeglo stanovništvo sa područja općina Ilijaš i dijela Vogošće. Ratno predsjedništvo u augustu 1992. godine, formiralo je PRESS centar, a za rukovodioca imenovalo Merimu Kadrić. Kao urednik i rukovodilac PRES službe Općine Ilijaš, pripremala je potrebne informacije za građane i njene borce i ukupno su izdata 23 ratna biltena, a svakom novom izdanju su se radovali njeni gradani, a naročito borci na prvim linijama i uvijek se tražio primjerak više. Bile su to dragocjene informacije za sve građane u teškim vremenima, a neki primjerci su nalazili i put do građana koji su izbjegli u druge države.

Sa formiranjem 126. Ilijaške brigade 1. jula 1993. godine do 1. jula 1994. godine kao pripadnica Armije Bosne i Hercegovine obavljala dužnost načelnika za informisanje.

U toku rata izgubila je jedinog brata, koji je poginuo u svojoj dvadesetoj godini na prvoj borbenoj liniji u Salkanovom Hanu.

Ratno predsjedništvo Općine Ilijaš 1994. godine donijeio je Odluku o osnivanju radio stanice — Radio Ilijaš, koja je emitovala svoj program sa područja Općine Breza, a za direktora je imenovana Merima Kadrić koja je tu dužnost obavljala do povratka institucija na teritoriju općine Ilijaš.

Autorica je prve Monografije Općine Ilijaš koja je nastala i štampana ratne 1995. godine, a koja predstavlja prilog povijesti općine Ilijaš čiji sadržaj oslikava detalje iz prošlosti (materijalnih ostatataka kulture, pisane dokumente, građu etnološkog karaktera) koja je u ratnom periodu bila teško dostupna.

Nakon reintegracije Općine Ilijaš svoje aktivnosti je nastavila u Općinskom organu kao državni službenik u Službi za privredu i finansije, kao šef odsjeka, prvo u odsjeku za poljoprivredu i šumarstvo, a kasnije kao šef odsjeka za privredu. Od 2012. godine obavlja poslove pomoćnice načelnika za privredu i finansije.

Općinsko vijeće Ilijaš joj je 2024. godine dodjelilo Plaketu kao posebno priznanje za rad i zalaganje u razvoju lokalne zajednice, a posebno kroz MEG projekat. 

Merima Osmanović ostat će upamćena kao odgovorna, posvećena i vrijedna kolegica, koja je kroz cijeli svoj život doprinosila razvoju lokalne zajednice. Porodici Osmanović, roditeljima, rođacima i prijateljima upućujemo poruke saučešća, a našoj Merimi vječni rahmet.